Na moje pitanje o trčanju po blatu, Karmen odgovara: “Ma trčanje je grozno, po čemu god da trčiš!” A to “po čemu god” jesu različiti tipovi terena. Recimo, trčanje kroz draču, po kamenu, blatu…

“Drača je kao pivac. U početku ti smeta šta te budi svako jutro u zoru, ali s vremenom ga prestaješ uopće doživljavat. Kamen je kao pas. Kad ga vidiš, odma mu na licu vidiš šta od njega možeš očekivat. Blato? Blato je kao mačka. Jedan tren umiljata, drugi tren očerupa pivca, a psu iskopa oči.” objašnjava Dane.

Pivac  (drača, šikara, korijenje…)

Ja sam pivca upoznala nedavno! Nažalost, u mojoj priči pivac nije samo gnjavio kukurikanjem, nego mi je koljeno uzeo u kljun i zavrnuo. Ok, nije svaka drača ista, ko ni svaki pivac! Neki te samo ogrebu, ošinu ili ti ukradu kapu.

Pas  (kamen, dalmatinski krš …)

“Psa upoznaš praksom, iskustvom. Jednostavno naučiš koji kamen se miče, koji ne. Koji lišaj se kliže, koji ne. Što drži mokro, što suho.”

A reci Dane, koliko to stjecanje iskustva košta? Recimo, u valuti uganuća zgloba?

“Treba uganit zglob toliko puta koliko treba da pametniji popusti, odnosno da je više jednostavno nemoguće uganit zglob.”

Mačka (blato, bljuzga…)

“Teško je i slabo uspješno! Meni je osobno blato ‘bljak’ jer je prljavo. Volim da je čisto. I za blato je potrebna veća sila, odnosno snaga, pa automatski i kondicija. Kao kod veslanja protiv kurenta.”

To malo trčanja po blatu šta znam, daje smisla Karmeninim riječima. Bilo je ljepljivo i teško, sporo, uz dosta padova! A opet, mene je to nekako pročistilo. Zbog pivčeve igre s mojim koljenom, neću saznat šta bi mislila o blatu nakon 48km Blaterse.

Kako je trčat kraljicu blata?

“Predivno, sve je tiho i mračno, nema ničeg osim borbe iz koraka u korak, nikad ne znaš na šta ćeš se dočekati kad krene spust. Oće li bit na glavu ili na dupe. Meni nema ni goreg ni boljeg!” kaže Stjepan.

A tebi Miho, kako je?

“Najljepše.” isti čas odgovara on.

I tako, evo. Možemo zaključit da je trail trčanje uvijek alegorija! Dalmatinci uglavnom briju na pse, a domaći dečki, na mačke.

A mislim, ako njihovim ženama ne smeta šta se cijelu noć natežu s prljavim mačkama i to od Podsuseda do Zeline…ko sam ja da sudim!?

Fotka: Ivan Bublić

Fotka gore: ZTŠ u Zelini, Žaci

Komentiraj